Apel Kotorvarošanke povodom tragične nesreće u Vrbanjcima

Autor: Slaven Šubara / Datum: 01.02.2017. 10:11

U redakciju KVorum.net-a stigao je dopis naše sugrađanke koji prenosimo u cijelosti. Ovo je motiv da naš rad bude još bolji!

Poštovani,

Prateći Vaš rad na stranici, čitajući objave o stravičnoj nesreći u Vrbanjicima, odlučih se da napišem par riječi u nadi da će, u koliko objavite na stranici, doći do »pravih« osoba.

Nerijetko čitamo o nesrećama u predhodno pomenutim Vrbanjcima, odnosno na putu Kotor Varoš – Teslić. U poslednjih nekoliko godina nekoliko osoba, uglavnom mladih je izgubilo živote baš na tom djelu puta, kojeg u posljednje vreme nazivaju i »crna tačka« puta.

Znam, da naši »vodeći« nisu odgovorni za ponašanje vozača ali smatram da mogu učiniti nešto po tom pitanju.

Recimo usporivači brzine, više policijskih kontrola, radarske kontrole i sl. bi uticale na razmišljanje vozača, i tako smanjile broj nesreća i vjerovatno spasile živote mnogih. Svjesna sam da su to izdatci za opštinu, ali ništa nije vrednije od ljudskih života, zdravlja, suza…

U subotu smo nažalost izgubili jednu mladu sugrađanku, koga još treba da izgubimo pa da se nešto poduzme po tom pitanju?! Napomenuti ću još da u naselju Vrbanjci, u kojem se na svega nekoliko stotina metara nalaze dva vjerska objekta, Osnovna škola, trgovine, gdje ljudi svakodnevno prolaze, nema ni trotoara ni pješačkih prelaza.

Ovom porukom apelujem na sve odgovorne, da učine nešto po tom pitanju, a i na vozače da shvate da brzom vožnjom neće postići ništa. Mislimo jedni na druge.

Srdačan pozdrav

Kotorvarošanka.

Autor teksta: Slaven Šubara

Slaven Šubara

Iza mene je deset godina iskustva i rada u najboljim elektronskim medijima u regionu. Koristim najsavrmenije tehnike i mogućnosti koje danas pružaju internet i socijalne mreže. Dokaz za to je i portal ispred Vas koji koristi sopstveni CMS prilagođen potrebama KVoruma. Moja parola je rad, red, disciplina, srce, ruke, lopata. Samo znanjem i stalnim radom na sebi možemo ići naprijed. I sve najbolje stvari u životu tek treba da se dese, ni manje ni više već spontano…