Olivera Šebić: Moj krik je sloboda govora

Autor: Slaven Šubara / Datum: 07.02.2017. 15:26

Donosimo vam priču o još jednoj mladoj osobi koja zaslužuje da bude predstavljena na ovom portalu. Riječ je o Oliveri Šebić (23) iz Maslovara, studentici Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Ovo je njena priča o promjeni!

Po čemu se izdvajaš iz mase?
Jako je čudno kada ti treba da govoriš o tome po čemu se izdvajaš iz mase. Uvijek je lakše o nekom drugom govoriti… Možda je upravo to ono nešto po čemu se izdvajam. Poznavanje ljudi koji se izdvajaju iz mase, i poznavanje razloga zašto je tako. Biti jedna od onih koji se ne stide stati iza svog mišljenja i reći ga na glas, pokrenuti ostale na akciju, ostvariti promjenu, a ne sjediti skrštenih ruku i čekati da se promjena desi. 

Već duži niz godina sam dio nevladinog sektora kroz različite načine. Volonter sam, aktivista, alumni različitih nevladinih organizacija, te glumac amater. Već u Osnovnoj školi je sve počelo, gdje sam bila tekstopisac i režiser predstave o borbi protiv trgovine ljudima. Nakon toga sam kroz glumu odrasla, na način da sam kroz razne uloge upoznala različite tipove ljudi i shvatila kakav tip ne želim da budem. Okrenula sam se ka volontiranju i aktivizmu, bez obzira što je veliki broj mojih vršnjaka slobodno vrijeme provodio negdje drugo. Međutim, aktivizam mi nikada nije oduzimao vrijeme. To sam smatrala ulaganjem vremena u nešto vrijedno. Dosta sam radila na sebi, da bih bila osoba kakva sam danas. Mnogo je različitih projekata, seminara, radionica, konferencija iza mene, ali izdvojila bih članstvo u nevladinoj organizaciji AIESEC, koja je bila krov svog mog aktivizma. Tu sam sa svim ostalim AIESEC-erima radila na cilju mira i ispunjenja ljudskog potencijala, kroz različite načine. Prije svega kroz bivanje promjene, a ne čekanje da se promjena desi. Razlog zbog čega sam se odlučila biti član baš ovog tima jeste što ste stalno okruženi pozitivnim ljudima i ljudima koji stvaraju. Više puta mi se u životu desilo i dešava mi se da mi ljudi mojih godina, pa i mlađi, zamijeraju što radim nešto gdje nemam profit. Ispočetka sam se ubjeđivala sa njima, ali shvatila sam da to ne pomaže. Dok sam ne shvatiš neke stvari, uzalud ti neko drugi dokazuje. Kroz članstvo u AIESEC-u shvatila sam težinu preuzimanja odgovornosti, kao dio tima za finansije prošla jedan vid prakse onoga što učim u teoriji na fakultetu, usavršila sam svoje komunikacione, pregovaračke, prodajne sposobnosti kao i poznavanje stranih jezika. Ništa od ovoga se ne može kupiti novcem, pa neka mi onda neko kaže zbog čega se odlučiti baviti baš ovim.

Koliko i kako tvoj rad utiče na mlade u tvom okruženju?
Postoje trenuci kada ne možemo da vidimo da li i koliko naš rad utiče na druge, ali postoje i trenuci kada je to očigledno. Moj trud i rad su najviše usmjereni na neformalno obrazovanje, kroz različite načine. Smatram da je to jedan od načina da se razlikujemo na tržištu rada, sa poboljšanim kompetencijama koje ne možemo naučiti u školama i fakultetima – u formalnom smislu. Kroz svoj rad naučila sam da vjerujem u sebe, pa i kada je to nemoguće. Mislim da sam tu neku energiju prenosila i da prenosim i na ljude oko sebe, jer dosta onih koji nisu uviđali svrhu aktivizma danas vidim kao aktivne mlade osobe naše zajednice. Ne znam da li postoji skala za mjeru koliko nečiji rad može da utiče na mlade u okruženju, već smatram da može biti pozitivan i negativan. Pozitivan je dok god možemo da vidimo porast aktivnih mladih ljudi u našoj zajednici. Nema ništa ljepše nego kada ti neko kaže da si ga baš ti motivisao da nešto učini u životu.

Šta je najteže u tvom poslu?
Ne bih rekla poslu, jer ove aktivnosti ne vidim kao posao. Najteže je kada ti se aktivizam uvuče u krv, i koliko god izašao iz nevladinog sektora on ne izlazi iz tebe. Najteže kad vidiš koliko se za nešto boriš, ali dođe jedan glas i od toga nema ništa. Ali ne, nije to najteže. Najteže je kad izgubiš volju. A ako izgubiš volju izgubio si borbu.

Zašto si ti pozitivna promjena u BiH?
Svaka osoba koja čini dobro za društvenu zajednicu, a ne traži ništa zauzvrat je, po meni, primjer pozitivne promjene u BiH. Mislim da nam je svima dosta da se ništa ne radi, a da se sve traži i ima. Nije svrha da se samo ukazuje na problem, već da se predlažu rješenja. Da se učini akcija. Da budemo mladi od akcije. Samo tako ćemo biti pozitivne promjene u BiH.

Šta je tvoj krik protiv stvarnosti u kojoj odrastamo?
Sloboda govora. Da govorim ono što mislim, ali da imam argumente u pozadini. Nije nam baš sjajna ova stvarnost, ali ju mi mladi možemo učiniti boljom. Stvarnost je da imamo mnogo lica koja po internetu šire govore mržnje na različitim osnovama. Mi mladi treba da stanemo u kraj tome, širenjem zdravog razuma stečenog na različite načine aktivnizma.

Imaš li anegdotu koju bi podijelila sa čitaocima, a da je vezana za tvoj rad?Hm… Bilo ih je mnogo. Izdvojila bih jedno gostovanje na RTRS-u, gdje je trebalo da predstavim AIESEC prakse. Tada sam tek ušla u AIESEC, i već bačena u vatru. Naučim ja sve šta treba da pričam, i odem. Osam sati ujutro, a ja nisam nikako jutarnji tip. Dva minuta pred početak voditeljka mi čita pitanja koja će me pitati, a ja nemam pojma o čemu ona priča. Pogubila se ona, pogubila se ja. I ja, onako pogubljena, brzinom sunčane svjetlosti joj izdiktiram pitanja na koja bi odgovori bio moj tekst. Kad sam završila, samo se vratim kući da nastavim spavati. Sve je bilo kao san…

Želiš li nešto da poručiš mladima u BiH?
Uvijek kada treba da poručim nešto mladima, volim da citiram Mark Tvena: ,,Sklonite se od ljudi koji žele da omalovaže vaše ambicije. Mali ljudi to rade, dok oni istinski veliki čine da i vi osjećate da možete postati veliki. Kada radite na tome da svoje planove i želje ostvarite, pazite sa kim se družite. Provodite vrijeme sa ljudima koji slično razmišljaju i žele i čiji su životi takođe ispunjeni smislom. I, i vi budite takav prijatelj svojim prijateljima.”

Autor teksta: Slaven Šubara

Slaven Šubara

Iza mene je deset godina iskustva i rada u najboljim elektronskim medijima u regionu. Koristim najsavrmenije tehnike i mogućnosti koje danas pružaju internet i socijalne mreže. Dokaz za to je i portal ispred Vas koji koristi sopstveni CMS prilagođen potrebama KVoruma. Moja parola je rad, red, disciplina, srce, ruke, lopata. Samo znanjem i stalnim radom na sebi možemo ići naprijed. I sve najbolje stvari u životu tek treba da se dese, ni manje ni više već spontano…