Radnici ”Nezavisnih” i grupa građana uručili pomoć porodici Bibić

Autor: Slaven Šubara / Datum: 18.03.2016. 13:36

Hvala vam do neba što ste se sjetili moje djece, što nas niste zaboravili i ispunili obećanje koje ste dali kad ste bili prošli put - da ćete nam opet doći. Nemam riječi da vam dovoljno zahvalim. Ovim riječima dočekao nas je Dalibor Bibić, glava osmočlane porodice iz sela Vagani, kod Kotor Varoša, kojoj smo juče uručili pomoć, a koju su prikupili radnici

O ovoj porodici pisali smo prije dva mjeseca kada smo saznali za njihovu tešku situaciju. Nezaposleni Dalibor i Dijana i njihovi mališani žive u trošnoj kućici od 30 kvadrata, staroj više od 50 godina.

"Hvala svima koji su pomogli, hvala tim ljudima što su nam svašta poslali, ali ipak najviše hvala vama novinarima što brinete za nas, što ste došli ovdje u ovu našu pustinju jer da niste, niko ne bi ni čuo za našu muku. Ovoliko namirnica mi nikad nismo imali u životu", rekao je Dalibor. A uprkos tome što u današnje vrijeme nikome nije lako "pretrčati maraton" od početka do kraja mjeseca, prikupljene su značajne količine potrepština - od osnovnih životnih namirnica poput ulja, brašna, mlijeka, soli, šećera i mesnih prerađevina, preko higijenskih proizvoda do nove odjeće i obuće, koja im je bila i više nego neophodna.

Kako kaže, u prošlosti ponekad bi ih se neko sjetio pa donio vreću brašna ili koju sitnicu, ali ništa više od toga. Četrnaestogodišnja Maja se najviše obradovala kad je vidjela novinara "Nezavisnih" da iz kombija iznosi televizor, koji do sada nisu imali.

"To mi je nekako najdraže. Voljela bih da mogu pogledati neku seriju kad se naveče odmaram, a to prije nisam mogla", stidljivo i s pogledom ispod obrva rekla nam je ova djevojčica. Ostalim mališanima ipak su se oči najviše zacaklile kad su ugledali voćne sokiće u flašicama, evrokreme, razne grickalice i slatkiše, te igračke. Kada smo sjeli da popričamo sa članovima porodice, jednoipogodišnji Mihajlo iskoristio je priliku i puzajući ušao u jednu od kutija te rukicama pretražio sve što se nalazi u njoj dok mu pogled nije privukla kesica štapića. Jedna od onih koji još nisu oguglali na tuđu muku je Nada Zeljić iz Kozarske Dubice, koja je organizovala prikupljanje pomoći za Bibiće.

Kaže da ju je, pored toga što je čitava njihova situacija i više nego teška, najviše pogodilo to što djeca nemaju nešto što danas ima svako domaćinstvo - televizor. "Pitala sam svoju djecu poslije vašeg prvog teksta šta misle kako bi im bilo da oni nemaju televizor, na šta su mi odgovorili: 'Pa što ne bismo imali, to je normalno'.

To je stvarno žalosno i baš mi je zasmetalo. Gledam svoju djecu kako se igraju ovim pametnim telefonima, dok oni jadnici nemaju ništa", ispričala je Zeljićeva. Dodala je da pomogne uvijek koliko može, ali da kod većine ljudi materijalna situacija nije previše idealna. Na njen poziv za prikupljanje pomoći odazvala se i Aleksandra Kasagić iz Kozinca, kod Gradiške, koja je takođe uz pomoć svojih kolega prikupila značajne količine pomoći.

Neki bi pomislili da Bibići u ovo vrijeme bijele kuge od države za svojih šestoro djece dobijaju mnogo, ali to, ipak, nije slučaj. Za šestoro mališana imaju tek "velikih" 140 KM dječjeg doplatka mjesečno. Na kraju možemo samo zaključiti dvije stvari - prva da narod na ovim prostorima i dalje ima dušu i da tuđe rane ipak bole i druga da u nadležnim institucijama očigledno ne rade ljudi s ovih prostora, ili možda i rade samo nisu dosad čuli za ovu porodicu.

Vidjećemo u nekom narednom periodu. 

 

Autor teksta: Slaven Šubara

Slaven Šubara

Iza mene je deset godina iskustva i rada u najboljim elektronskim medijima u regionu. Koristim najsavrmenije tehnike i mogućnosti koje danas pružaju internet i socijalne mreže. Dokaz za to je i portal ispred Vas koji koristi sopstveni CMS prilagođen potrebama KVoruma. Moja parola je rad, red, disciplina, srce, ruke, lopata. Samo znanjem i stalnim radom na sebi možemo ići naprijed. I sve najbolje stvari u životu tek treba da se dese, ni manje ni više već spontano…