U toku pripreme za izložbu slika i tekstova Marije Župljanin

Autor: Slaven Šubara / Datum: 06.09.2016. 17:05

Kotorvarošanka Marija Župljanin (46), rođena u Laušima u porodici Mirka i Bojane Stanišljević je rano zavoljela crtanje. Sa četiri godine je tražila papir i olovku od starije braće da bi crtala. U maslovarskoj osnovnoj školi sklonost prema crtanju je zapazio nastavnik likovnog Abdulah Čiko Ćinara. Na osnovu njegove preporuke završila je 1989. godine u Sarajevu Školu primjenjenih umjetnosti – Odsjek tekstilni dizajn.

Zahvalna je Tvornici kože „Proleks“ koja joj je u toku školovanja obezbijedila stipendiju, a po završetku radno mjesto u pogonu kožne galanterije „Galko“, gdje je radila kao dizajner - modelar.nU razgovoru ističe da je u početku bilo teškoća, jer je bilo potrebno mnogo vremena i napora da bi dizajn kao ideju realizovala do finalnog proizvoda. Nakon 17- godišnjeg rada u „Galku“ gdje je radila u timu sa Mirjanom Obradović i Branislavom Kršićem, posvetila se porodici.

Sa mužem Branislavom stekla je četvoro djece. Kada su djeca porasla nastavila je sa crtanjem, a počela je pisati i stihove. Marija ističe, da i pored kućnih obaveza stigne da crta i piše pjesme, koje su uglavnom posvećene porodici, roditeljima i svemu što joj je u datom momentu inspiracija. Podrška supruga i djece joj predstavlja dodatni motiv da nastavi crtanje i pisanje.

Marija ima veliku želju da u galerijskom prostoru "Centra za kuklturu, sport i informisanje" Kotor Varoš predstavi svoje crteže i rukopise pjesama, da to ne ostane samo njezino stvaralaštvo. Nakon što je ideja naišla na podršku, u toku su pripreme za izložbu.

Autor teksta: Slaven Šubara

Slaven Šubara

Iza mene je deset godina iskustva i rada u najboljim elektronskim medijima u regionu. Koristim najsavrmenije tehnike i mogućnosti koje danas pružaju internet i socijalne mreže. Dokaz za to je i portal ispred Vas koji koristi sopstveni CMS prilagođen potrebama KVoruma. Moja parola je rad, red, disciplina, srce, ruke, lopata. Samo znanjem i stalnim radom na sebi možemo ići naprijed. I sve najbolje stvari u životu tek treba da se dese, ni manje ni više već spontano…